Kao da je samo nebo bilo svjesno nevjerovatnog događaja te noći, 27-og jula, u vrlo zanimljivom ambijentu blizu Pule, jednog od najljepših gradova Hrvatske. Takav je definitivno bio osjećaj, pod punim julskim mjesecom koji je prosipao svoj sjajni blagoslov na sve koji su došli na Monumente da posvjedoče nečem istinski značajnom i posebnom. Prvi ikad nastup The 69 Eyes u Hrvatskoj (štoviše, u cijelom ovom dijelu Europe), koji je, od prve najave u maju, poslao šireći efekt kroz dark zajednice u ovom regionu. To se mora osjetiti, to se ne može propustiti – ove su riječi izlazile umjesto otkucaja srca iz utrobe svih vampira uokolo.

Naravno, skoro ništa ne prođe bez problema u organiziranju ovakvog događaja (pored sveg našeg truda – ljudi koji su se stvarno potrudili da ih dovedu ovdje), zato su postojale određene poteškoće koje su iskusili i band i crew kako bi odradili svoj show. Ovo je razlog zašto je moje ogromno poštovanje za jedne i jedine Helsinki Vampire otišlo stepenicu više (što je bilo skoro nemoguće, mislih, već prije je dostiglo nezamislive visine) nakon Viva La Pola! festivala. Unatoč tomu, stvarno ništa od tih poteškoća se nije moglo pretpostaviti od samog nastupa. Od početka i čarobnog introa “Cry Little Sister”, sve do kraja showa, dok je publika navijala za još, nastup je bio briljantan. Savršen, ali ne ispoliran i bezdušan. Samo savršen.

Bilo je očaravajuće i ispunjavalo je srce vidjeti sve to točno tada i tamo, nakon godina odlazaka na druga mjesta, putujući hiljade kilometara i prije toga, prolaziti kroz komplicirane administracijske procedure kako bi se dobila papirna markica na drugom papiru – viza (ali sve i uvijek sve – za The 69 Eyes). Ovo nije bila Bosna, ali je bilo tako prokleto blizu! I odjednom san da Jyrkija, Jussija, Archzieja, Timoa i Bazieja gledam uživo u svojoj zemlji nije bio tako daleko… Uživajući u showu s nekoliko stotina duša koje su skoro sve govorile moj jezik je svakako bilo osvježavajuće, i blistav sjaj u Ivyinim očima (moje drage partnerice u zločinu) je reflektiralo moj vlastiti – prokletstvo, oni su stvarno OVDJE!

Setlista je bila dobro poznata za našu “sljedbeničku” grupu obuzetih vampirskih fanova i webmastera, idući kroz izdanja i singleove nekoliko era, od “Blessed Be” do najnovijeg “Angels”-a, dok je publika vjerno pratila Eyese kroz sve. Gledajući Jussija iza biserno bijelih bubnjeva je svakako bio pogled koji se ne propušta! Komentari koji su pljuštali svuda oko nas o vampirima na stageu su širili naše osmijehe, i izgledalo je da je pogled na sve hrvatske i druge fanove okupljene te noći ispred njih imao sličan efekt na Eyese! Jyrki se smijao, plesao, skakao, izazivao, davao uvod na svaku pjesmu na setlisti, čak je davao mikrofon nekoliko puta pjevajućoj ekipi ispred njega (nešto što ja ili sam totalno izbrisala iz sjećanja, ili zapravo nikad prije nije uradio – na nastupima kojima sam prisustvovala). Bazie je dao svoje apsolutno najbolje na stageu s iznenađujućim solovima i roffovima koji definitivno nisu postojali prije, Timo je skakao posvud na razglasima, pokazujući svoju zahvalnost i njegov trademark – osmijeh koji topi srce! Archzie nam se osmjehivao i pjevao dio “Never Say Die” sa mnom, a kada su nas Bazie i Timo vidjeli gdje smo, bilo je to kao da su oslijepljujuće trake svijetla došle k nama – to je snaga njihovih pogleda i osmijeha. Jussi – pokazujući svoju mrak novu frizuru i kao uvijek, talent iznad riječi koje bi ga opisale, očarao je publiku koja, većinom, nikad prije nije doživjela užitak The 69 Eyes showa.

Tokom sleazy himne 21-og stoljeća “Perfect Skin”, Jyrki je šarmirao sve djevojke u publici pjevajući “You’ve got a croatian style”, ne spominjući uvod za “Gothic Girl”, za koji znam iz iskustva da uvijek ima nestašnu notu – ovaj put Jyrki je pričao kako je impresioniran ljepotom gotičkih djevojaka ovdje u Hrvatskoj. Još jedan razlog da dođu ponovno, zar ne? “Rocker” je ponovno bio o tome što oni rade, i svakako su to pokazali na main stageu festivala te večeri, pokazujući točno kakav su dogovor ovi nevjerovatni Finci sklopili s Đavolom. Na “Dance D’Amour” svi su plesali s The 69 Eyes into the serious moonlight… (a sjetila sam se ovog stiha samo par sati prije – vozeći se u kombiju s Jyrkijem 69 i Bowiejevom “China Girl” na radiju zna to uraditi opsesivnom vampirskom fanu kao ja) ili tako se činilo, dok su stotine grla vikala i vrištala stihove i od novih pjesama i evergreena poput “Brandon Lee”-ja. Ovo je bio nevjerovatan dar od The 69 Eyes, i Jyrki je iskazao zahvalnost banda prema njihovom lojalnom hrvatskom timu i svim fanovima. Gledajući u publiku te posebne julske noći ’07, osjetilo se da je ovo također bio dar za njih.

Svi koji su bili tamo otišli su malo drukčiji nakon nastupa. Moram spomenuti poseban trenutak kad je Jyrki posvetio “Brandon Lee”-ja Brani, pjevaču hrvatskog gothic rock banda Embrio, koji su ne tako davno obradili tu istu pjesmu. Branimir je bio velik fan The 69 Eyes-a, trebao je nastupati na festivalu, i veselio se što će tamo vidjeti band.. ali poginuo je u motociklističkoj nesreći samo nekoliko dana prije ovog. Uvod koji je dao žmarce i suze svima, čak i onim koji nisu poznavali Branu… i neizgovoreni “motherfuckers” dio od “I would never give in” nije se ni morao izgovoriti naglas.
Nažalost, show je završio prebrzo, kao i svaki put prije toga… “Lost Boys” dali su svoj zadnji strutting kao dar, a Jyrkijeve riječi su i dalje odzvanjale u našim ušima – “Definitivno ćemo se vratiti uskoro”!

Ivy i ja smo se pozdravile s našim najdražim gostima i krenuli smo svatko svojim putevima zasad… a iznad nas, julski mjesec je nastavio svoj tihi hod, osvjetljavajući neizgovorene mračne želje i buduće puteve ka noćima poput ove.

Thank you and have mercy, ma cheries!

Featured Video
Our networks