MastersOfRock2013_14Nakon uživanja u zimskom dijelu turneje „I Know What You Did Last Summer“ u februaru, plesa sa dečkima u Bratislavi i izvanredne zabave u Beču, došlo je vrijeme za još jedan krvavi ritual, ovaj put usred vrućeg ljeta. Podsjećam, prošlo je više od pet mjeseci nakon posljednjeg susreta s Helsinki Vampirima, stoga je još jedan izvrstan show bio na vrhu liste želja.

Stoga, standardni bosansko-austrijski tim (kasnije smo se susreli i s hrvatskim vampirima) je putovao preko osam sati kako bi stigao u Vizovice, gradić do kojeg se ne može tako lahko doći standardnim načinima prijevoza, poput vlaka. Kad smo stigle na mjesto gdje se održava festival – još jedan problem, pošto smo imale različite propusnice, morala sam ići skroz okolo, na drugi ulaz, kako bih pokupila photo propusnicu, dok su moj partner-u-zločinu Claudia i kolegica i fan Ivana iz Beograda ušle na prvi ulaz. Super! Na kraju samo jednostavno ušla u taksi i došla do drugog ulaza. Nakon čekanja na narukvicu nekih 10-tak minuta, napokon sam došla do Ronnie James Dio stagea i uspjela vidjela dijelić nastupa Pronga. Nakon ovih američkih legendi, bilo je sve i više nego spremno za Eyese!

MastersOfRock2013_65Nastup The 69 Eyesa je počeo nedugo nakon 19h, uz sad tradicionalni uvod (onaj koji je zamijenio „Cry Little Sister“) i svakako prikladan u svim aspektima – „Bad Things“ – muzički soundtrack poznatoj vampirskoj seriji u Americi „True Blood“. Senzualan glas Noaha Everetta pružio je solidan groove i ubrzo sam pjevala svaki stih u iščekivanju početka. Onda je došla magla, a nakon nje Eyesi! Setlista je bila bogata i raznovrsna – od klasika poput „Gothic Girl“ i „The Chair“, preko novih uzdanica, poput „Perfect Skin“, sve do najnovijeg stvaralaštva u obliku „If You Love Me The Morning After“ i „Love Runs Away“, kojom je započeo nastup. Sve je bilo tu: crna koža, sunčane naočari, žestina i nevjerojatan, tamni, senzualni rock’n’roll! Bila sam ugodno iznenađena povratkom „Wasting the Dawn“ na setlistu – ovaj pjesma je toliko snažna i epska, da daje posebnu dozu mračne energije cijelom nastupu, čineći ga jednostavno nezaboravnim. Ne postoje riječi ni u kojem jeziku koje adekvatno opisuju kako brzo srce počne kucati u ritmu Jussijevih bubnjeva na početku ove pjesme. The night, darkest July… „Brandon Lee“ je bila ispunjena na isti način, oduševljavajući me iznova, kao i ostatak publike koji je izvrsno reagirao na svaku pjesmu. „Feel Berlin“ je također bila jedna od vrhunaca cijelog prokletog festivala, ne samo nastupa Eyesa, uz odličan Jyrkijev intro u kojem je rekao da nije važno koji je grad, dok god  „ga osjećamo“ (iako ovdje parafraziram, mozak je po defaultu isključen na Eyes showu) – i Vizovice su ga definitivno osjetile! „Lost Boys“, himna svakog fana 69 Eyes i samih Helsinki Vampira je zatvorila savršen set i ostavila nas u žudnji za još. Kao što svaki veliki nastup i treba da učini.

MastersOfRock2013_38Masters of Rock je podario izvrstan doživljaj, iako ima i nekoliko negativnih primjedbi. Kao prvo, The 69 Eyes zaslužuju bolji termin nastupa. Nemam ništa protiv Devina Townsenda ili bilo kojeg drugog headlinera, no oni su trebali biti u središtu te noći. Ukoliko ima sumnje u to, pročitati paragraf iznad. Druga stvar je u tome što festival treba bolju organizaciju, logistiku i ljude koji su bolje opremljeni za dolazak međunarodnih novinara. Neotesan security na ulazu u photo pit je toliko podsjećao na balkanse verzije koje imamo ponekad ovdje, da samo bilo gotovo prinuđena da galamim na njih, pošto bi možda to i shvatili. Pozitivne strane su bile posjetitelji festivala, ugodno osoblje na štandovima s robom (a bilo je i super štandova, poput jednog s airbrush šminkom koju smo htjeli isprobati!) i općenita ideja festivala.

Iako su nas (nepostojeće) konekcije vlakom i problemi u putovanju spriječili d prisustvujemo terminu potpisivanja, tour menadžer i Bazie su pripomogli, tako da sam ga opet uspjela vidjeti i pričati s njim, vidjeti ostale dečke i vratiti se s nečim posebnim za sve bosanske vampire – slavljeničku poruku Bazieja za naših osam godina online! Bazie je uvijek tu i cijenim ga još više zbog činjenice da je „spasio dan“. Vidjeti ih uživo, uz sve povlastice koje vođenje ovog websitea donosi obilježile su moj život na izniman način i ne mogu dočekati da sve to opet ponovim. Sad je jedino pitanje: kako prokleto doći do Rumunije u oktobru i obaviti sve u 48 sati, jer djevojka mora i raditi? Slatko mučenje – planiranje za još jedan koncert The 69 Eyes!

Posebno hvala Markusu Jakobu/Nuclear Blast, 69 tour manageru Marku i, naravno, Bazieju! Goth’n’roll, baby!

Featured Video
Our networks