Nekoliko mjeseci čiste napetosti i želje za još jednim koncertom ovih nevjerovatnih Finaca se sve obrušilo na ovaj dan, 29. decembar 2005, iako mi je srce kucalo luđačkim tempom otkako sam po prvi put kročila na tlo Helsinkija! Nakon “napornih” priprema da budem u najboljem gotičkom izdanju, napustila sam hostel i stigla pred najozloglašeniji klub u Helsinkiju oko pola pet popodne. Čak sam imala priliku upoznati jednog od političkih kandidata u utrci za mjesto premijera Finske, što me je nasmijavalo sve do Tavastije – “Sorry, ne, moram na koncert!” i simpatični dečko je ostao iznenađen i zbunjen. Propustila bih priliku da upoznam samog Boga zbog The 69 Eyes!
Moj izbor je uskoro bio nagrađen, jer su svi članovi banda prolazili jedan za drugim kroz sve-rastuću masu gotha iz cijelog svijeta. Moje nove prijatelje i mene je prvo pozdravio Jussi, zatim Archzie, Bazie dok je Timo bio veoma simpatičan i stidljiv, prvo je mahnuo i pozdravio nas s “Hi!”, a zatim pozvao nekog da mu otvori vrata. Stvarno je ostavio dojam jednostavnog momka! Ali naravno, Mr. 69 je imao drugačiji način ulaska u Tavastiju! Jyrki je proletio kraj nas s pozdravom promrmljanim njegovim prelijepim, dubokim glasom , a kasnije je izašao i opet nas pozdravio, ovaj put s ZNAKOM, jezikom između njegovog kažiprsta i srednjeg prsta! Pravi rockstar je taj Jyrki! Službeni ulazak je počinjao u 21:00, i vrijeme je prolazilo veoma brzo, dok je uzbuđenje raslo još brže! Ulazeći među prvih pet, brzo sam ostavila jaknu u garderobu i zahvaljujući frendovima Miri, Carlosu i Mariji uspjela zauzeti mjesto u prvom redu, nakon što su se klizeća vrata otvorila prema samom stageu. Moram također napomenuti da prije tog, zahvaljujući tipu iz backstagea i naravno pošto sam webmistressica njihovog bosanskog websitea, članovi su dobili moje darove, koji su bili jednostavni ali samo još jedan od znakova moje ljubavi i cijenjenja njihove glazbe! Digitalne kamere i sl. su bile zabranjene, ali nitko nije čitao znak, i prvi red kao i većina Tavastije je svjetlucala s raznom opremom donešenom s jednom svrhom-da uhvate nešto od krvave ritualne magije The 69 Eyesa na filmu.
Tavastia mi je izgledala mnogo manjom nago na Helsinki Vampires DVD-u, ali je to samo dodalo čudnom šarmu i neobičnom je ne sais qui ovog mjesta! Publika je mnogo uživala u glazbi koja je puštana, od Johnny Casha do Danziga i doslovno se moglo osjetiti uzbuđenje bivanja na najboljem mjestu na svijetu u tom trenutku! Nakon soundchecka, oko sat vremena nakon ulaska, otvarači Helldone festivala su izašli na stage! Charon je odsvirao nevjerovatan nastup, dajući publici njihove najpoznatije pjesme, od “Four Seasons Rush” do “If”, kao i okus njihovog novog albuma “Songs For The Sinners”, što je masa upijala! Nakon dobro odsviranog seta, Charon je predao stage roadieima koji su očistili stage i pripremili scenografiju za naše Helsinki Vampire. Publika je već vrištala na ukazivanje njihovih “Vampire” ugraviranih kovčega za instrumente, ne spominjući zastavu u pozadini, koja se ponosno pokazala nakon nastupa njihovih finskih frendova! Kako sam bila dovoljno blizu da pročitam setlistu nalijepljenu na pod, bila sam više nego ugodno iznenađena kad sam vidjela “Ghettoway Car” i “Babysitter” među njihovim poznatijim pjesmama, od “Brandon Lee” koja zatvara nastup do “Wasting The Dawn”. A kad je Maria opazila “Still Waters Run Deep”, jednostavno nisam mogla vjerovati-jedna od mojih omiljenih pjesama (iako su mi SVE omiljene, vjerujte!), koja me uvijek stavi u trans kad god je gledam na DVD-u ili jednostavno slušam, i sad ću je vidjeti uživo! Nekako nisam očekivala da će je Eyesi izvoditi, posebno na Helldoneu, jer sam očekivala više “glam-rock” orijentaciju nastupa. Tako su mi prsti već drhtali, i tijelo i um su mi bili “in a state of rush” i iako sam čvrsto držala ogradu (koja je bila tako blizu stagea da sam ga mogla dodirnuti!), moja svijest nije nikad bila daleko od odlaska, nešto što nisam doživjela od njihovog nastupa na Szigetu! Sigurno njihov jaki vampirski utjecaj… Mira, koja je bila do mene, bila je uzbuđena i blizu onesvješćivanju kao i ja, iako je to bio njen 20-neki koncert Eyesa!
Negdje oko 12, vještičjeg sata, svijetla su se ugasila i pjesma s “Lost Boys” soundtracka, “Cry Little Sister” je počinjala! Vriskovi i pjevanje je odmah krenulo, i nakon nekoliko trenutaka, ONI su se pojavili na stageu! Pet ultra-seksi figura “all dressed up in black leather”, s vampirskim šarmom i prljavim pogledima, dok je “Devils” počinjala svoj opsjednuti rock ritam! Svi su u Tavastiji pjevali s njima tu noć, i mogla se osjetiti ta sirova energija (pardon na igri riječima!) dok se hvatao zrak između đavolskih stihova, koji su jednostavno tražili ponavljanje vlastitim grlom! Nakon pjesme koja otvara nastupe, odmah je uslijedila “Ghettoway Car”, jaka i brza, izvađena iz kovčega njihovog albuma “Savage Garden”, onda “Hevioso”, koja je dala dojam da afrički bog osobno udara po bubnjevima – bravo Jussi! Ponegdje smo se Mira i ja okretale jedna drugoj i pjevale pjesme, ekstatične i sretne kao i ostatak Helldone publike. “Christina Death” s posebnim Jyrkijevim uvodom, koji voli da se igra s možda najboljim dijelom njenih stihova: “Drinks absinthe after giving head”…da, such a tease! “Wasting the Dawn” je bila monumentalna kao uvijek, i male dimenzije kluba su dodale atmosferi. Kad je “Still Waters Run Deep” počinjala, kad sam zapravo postala svjesna da je stvarno sviraju, nisam mogla doći sebi! Da već nisam bila zaljubljena u pjesmu, bila bih nakon Jyrkijeve melankolične izvedbe! Ispjevao ju je tako snažno i prekrasno, i na kraju pao na koljena, ponavljajući skoro šapat u mikrofon “I’m so lonely…” Svi su osjetili knedlu u grlu u tom trenutku, s nevjerovatnim porivom da ga zagrle…Još jednom, predivna pjesma!
Oh, ali nostalgični osjećaj se ubrzo promijenio u orgije na stageu! Jyrki je drkao i lizao stalak mikrofona, što je izludilo publiku! Jussi je radio isto, pljujući pivo i svirajući bubnjeve kao da je to njegov zadnji nastup-čovjek daje svoje apsolutno najbolje na svakom koncertu! Ostatak Eyesa nije bio iza njih ni u kojem smislu. Archzie je zavodio svojim sviranjem i bistrim plavim očima, koje ovaj put nisu bile pokrivene sunčanim naočalam kao uvijek, Bazie je opet pokazivao svoje glazbeno savršenstvo i na lijevoj i desnoj strani stagea, brzo mjenjajući mjesto, dok je Timo bio u pravoj gotičkoj akciji! Unatoč manjim problemima sa slušalicama (i dok smo kod toga, također su imali manje probleme sa zvukom, ali skoro neprimjetne u izvedbi), cijelo vrijeme svi su vidjeli koliko je Timo bio u sjajnom raspoloženju, stalno se smiješio i radio “the Lost Boys” ples s Jyrkijem! Pošto sam stojala između Archzieja i Timoa, i zapravo bliže Timou, cijelo vrijeme je gledao u mene, smiješeći se, pokazujući metal znak, što je bila uživancija sama po sebi! Sve što je prolazilo kroz moj um tad je bilo “Wow, Timo!” i pretpostavljam da prije toga nisam ni primjetila koliko je on seksi vampir, valjda sam bila slijepa ljubavlju prema Jussiju hehe! Oh, i tokom “Wrap Your Troubles In Dreams”, Timo i ja smo si pjevali refren, tako cool!!! Fucking su uzdrmali Tavastiju do temelja tu noć!
“Framed In Blood” je bila tako dobro odsvirana da je sasvim lako mogla zaustaviti moje srce odmah na mjestu! Jaki gitarski riffovi u pjesmi su napravili val prema publici i svi smo opet skakali, pokrenuti sirovom energijom The 69 Eyesa! Sjećam se razmišljanja da je ovo, jednostavno rečeno, najbolje vrijeme, najbolji sati mog života, i da želim da svaki svoj sat mogu provesti na koncertu 69 Eyesa! Sudeći prema masi u Tavastiji, svi su osjetili isto. I prije nego smo mogli spoznati, koncert se nažalost polako završavao – Helsinki Vampiri su se okrenuli pokazujući svoja mišićava leđa dok su počinjale prve melodije “Lost Boys”! Gledajući Jyrkija kako maše guzom i radi svoj poznati ples s Timoom je ponovno bilo zadivljujuće! Svaka prokleta duša je pjevala ” You wanna rock, nothing’s gonna make you stop” s njima!
Bis ovog puta su sačinjavale tri pjesme, počevši od “Forever More”, do klasika, “Brandon Lee”. “Only You Can Save Me” između njih, s ugašenom rasvjetom i samo par traka svijetla koje su se reflektirale na dvije disko-kugle na dva kovčega podignuta na razglas s obje strane stagea. Vrlo mračna i sanjiva atmosfera. “Brandon Lee” koja je bila i dalje je zadnja pjesma na The 69 Eyes koncertima ostavila je publiku u želji za još! Ali baršunasti dodir Vampira je završio, i masa je polako izlazila iz prostora nastupa, još u šoku i nejverovanju onome čemu su upravo prisustvovali.
Ali uzbuđenju nikako nije bio kraj! Bazie je bio u lounge-baru, fotkajući se s fanovima, dečki iz Charona su također bili posvuda (naletjela sam na Juha-Pekku i pozdravili se u Semifinalu-klubu povezanim s Tavastijom čudnim krivudavim stubama!), i osjećaj da je ovo bilo nešto između par stotina ljudi, dakle intimnije nego drugi koncerti, nije se izgubio. Darkeri iz Njemačke, Finske, Rusije, Francuske i drugih europskih zemalja su se provodili uz Jaegermeister u rukama, razgovarajući o večerašnjim nastupima, i upoznala sam mnogo novih frendova, neki od njih također webmasteri siteova posvećenih The 69 Eyes.
Nakon odlaska pred Lost & Found (najpopularniji bar u Helsinkiju!) s Tomom i Corinnom iz Cantus Infernuma, odlučila sam se vratiti i vidjeti što se događa u Tavastiji, koja se već zatvarala. I upravo na vrijeme! Archzie i Jussi su brzo napustili Tavastiju i ponovno pozdravili svoje fanove vani, i nekoliko minuta poslije, Bazie ih je slijedio! Okupili smo se oko njega, i iako ga je ekipa čekala, bio je jako ljubazan i odvojio vrijeme da priča i fotka se s svima nama (nažalost, baterije u mojoj digitalnoj kameri su tad bile preslabe), dok ga jedan od roadieja nije viknuo “Bazie, where the fuck are you!”, na što smo se svi nasmijali i Bazie nas je još jednom pozdravio i ušao u kombi. Idući je bio Timo-Timo! Moglo se vidjeti na njegovom licu koliko je bio umoran, krvavih očiju i sve, no ipak je proveo puno vremena s nama, slikajući se i pričajući s nama! Prvo sam se slikala s njim, i nakon toga zamolila da mi potpiše “Paris Kills” album, na što je rekao “Oh, sure” i dok je to potpisivao, predstavila sam mu se i odakle dolazim, na što je snažno reagirao! Prvo me pogledao ponovno u oči, i rekao “Oh, that’s you!”, i onda značajnim tonom glasa: ” I SAW YOU!”, na što sam se nasmiješila “yeah”, i onda, ponovno s znaćajnim tonom: “THANK YOU!” (mislio je na darove)- dovoljno je reći da veliki osmijeh nikad nije sišao s mog lica! Rekla sam “You’re welcome…” i još nisam mogla vjerovati da sam ga upoznala, i činjenica da je proveo mnogo vremena sa mnom samo je pojačalo taj nevjerovatni osjećaj! Timo je uskoro također otišao, a Jyrki je izgleda već bio otišao ili je našao neki tajni prolaz iz Tavastije (pretvorio se možda u dim?). Anyhow,svi su se razilazili, i polako sam se vraćala u hostel, kroz glavnu ulicu Helsinkija, dok je snijeg polako padao i označavao kraj prekrasnoj noći. Od prvog dana u Helsinkiju, gdje sam nakon samo 20 minuta moje prve šetnje kroz Mannerheimintie (glavnu ulicu) naletjela na Jussija, do ponovnog posjećivanja njihovog koncerta, ovo je bio jedan od svijetlih trenutaka i naravno, glavni razlog moje posjete Finskoj, kao i izvanredni goth’n’roll doživljaj.
Već brojim dane do Helldonea 2006!

Featured Video
Our networks