Sva je realnost izgledala satkana od fantazije kad su The 69 Eyes konačno bili najavljeni za ovogodišnji EXIT festival, baš kao najslađi poklon nakon skoro godinu dana provedenoj u pustinji bez 69 nastupa. Dani u mom mentalnom kalendaru su brisani sporo, dok to predivno jutro nije došlo, I znate što – već sam bila u Novom Sadu u 5 ujutro, noseći svoj uobičajeni “nothing’s gonna make me stop” pogled i sofisticiranu crnu odjeću koja se savršeno slagala uz njeg. Sati su se topili dok nije bilo vrijeme da zajedno s frendicom Olgom ne krenem na Petrovaradinsku tvrđavu, koja veličanstveno stoji iznad Dunava, savršeno okružje za magiju koju će Eyesi raširiti preko ovog dijela Balkana.

Blizu 10 sati navečer, ušla sam u backstage da uradim intervju s Jyrkijem. Osjećala sam se blagoslovljenom vidjevši ponovno njega, Timoa, Bazieja, Jussija i Archzieja! Istinsko je čistilište nemajući ovaj savršen osjećaj svako malo, pogled na njihova prelijepa lica i zvuk njihovih melodija je dovoljno da upotpuni prazninu, da mi da sadržaj… U isto vrijeme, Nighwish su nastupali na EXIT-u, ali to mi nije bilo važno, iako se rasporedi nisu poklapali, bila bih ovdje na Explosive stageu za Eyese da ima i 1000 Nightwisha na nekom drugom stageu. Moja zahvalnost Jyrkiju na ovom intervjuu nikad neće pobjeći iz mog srca. Kada sam napustila šator bila sam kao hipnotizirana, i pridružila sam se svojim frendovima ispred stagea.

Publika se polako okupljala na Explosive stageu, gdje je nešto istinski magično počinjalo. Fanovi su također krajičkom oka mogli vidjeti skoro sve Eyese prije nastupa, bilo to kad su izašli iz kombija, Bazie koji je provjeravao gitaru, Timo koji je hodao oko pozornice, Jussijeva frizura što je štrčala iznad bubnjeva. U pet do ponoći je počeo ritual! Predivna “Cry Little Sister”, koja je bila jednaka mojim otkucajima srca, magla, mrak… I kada su došli na stage bilo je kao da ništa nije postojalo između ovog trenutka i trenutka kad je završio posljedni nastup. Nothing really matters, behind the shades of blue…

Počeli su još jedan izvrstan set s “Devils”, koju je naslijedila oh my: “Crashing High”! Toliko sam voljela čuti tu pjesmu uživo jer je bilo jako čudno, stalno sam slušala tu pjesmu prije Exit-a, ponovno i ponovno… Uvijek će me podsjećati na Helsinki, ali sad joj je nova dimenzija dodana. Kako sam bila u prvom redu, nisam točno vidjela što se događalo iza mene, ali glasovi su bili snažni i činilo se kao armija tisuća i tisuća! Moglo se vidjeti na Jyrkijevom licu da je bio malo iznenađen tako divljim odjekom, I kao što je rekao u intervjuu, ne znaju točno što se događa ovdje, kakav će odjek dobiti. Ali kad je “Perfect Skin” dala pravi hor na Exit-u, odgovor je bio jasan – ovaj nastup će biti zapamćen!

No to je bio samo početak nastupa. Uslijedio je “Brandon Lee”, “Gothic Girl”, “Rocker”, a Jyrki je davao uzbudljive intro govore za svaku od pjesama, pa je tako za “Ghost” rekao da su sretni što nastupaju na takvom mjestu, takvom zamku, jer “svi znaju da su zamkovi puni duhova…” “Feel Berlin” je pogodno preimenovana u “Feel Exit”, “The Chair” je bila jedna od onih pjesama gdje se točno mogla osjetiti veza između banda i publike… i omča oko njegovog vrata je bila jednako čvrsta kao da je na svim našim vratovima… Jyrki uvijek daje najbolje od sebe, večeras je dao 110% bez trunke znoja. “Framed In Blood” je posvetio jednom od svojih omiljenih bandova, Rotting Christ, koji je nastupao nakon Eyesa, skakao je na pojačala, njegov ozloglašeni ples koji tjera u ludilo sve gothic djevojke u publici …

Tada su Eyesi dali poseban poklon – “L.A. Woman” cover! Mr. Mojo Rising! I prokleto dobro se digao te noći, čudan osjećaj se prikradao dok su Eyesi izvodili jedan od najvećih hitova Doorsa bez greške. Čudan osjećaj da je sam Jim tu na stageu, prolazeći kroz instrumente, dajući im nepogrešivu magiju koja okreće vrijeme. Podsjetilo me na show Billyja Idola ovdje prije dvije godine, no nekako sam cover Eyesa voljela još više! Kada je Jyrki povikao – “Fuck L.A.!” i “Ovo je najbolje mjesto!”, stvari su bile jasne – Helsinki Vampiri su upravo ugrizli Exit i prokleto im se svidjelo!

Slatko za kraj – vampirska himna za sve one koji će da goth(n’roll), i dok je publika radila sve od sebe da vrisne “You Wanna Rock!” koliko je god moguće, bilo je nažalost, vrijeme za rastanak. Zasad. Svi oni pogledi i osmijesi i stihovi koje sam pjevala zajedno s Eyesima su samo pridonijeli ovom nevjerovatnom iskustvu, kao i uvijek ( Archziejevi pogledi sa stagei, Timoov osmijeh, ahh sve!). Nakon nastupa, sve što se moglo čuti je bilo da “rasturaju” i da su bili “mnogo bolji od bilo kojeg drugog banda”. Mogla sam se samo opako nasmiješiti na ove komentare. To sam već sve znala.

Vidimo se iduće godine, Helsinki Vampires!

Featured Video
Our networks