Tito_03TITO & TARANTULA INTERVJU, 12. JULI 2008.
Otprilike sat vremena nakon koncerta, moja frendica Faerie Fee i ja smo sjele s Titom Larriva
u vrlo prigodnom ambijentu kina “Una” u Bihaću.
Intervju je bio više od serije pitanja i odgovora, i za novinara poput mene, uvijek je veliko zadovoljstvo razgovarati s tako prijatnim sugovornikomm kao što je gosp. Larriva!
Želim izraziti svoju zahvalnost Faerie Fee, Damiru Bajriću iz kina “Una”,
ljudima iz Art Zonea i naravno, Titu Larrivi! Gracias!^^

Faerie Fee: Recite nam kako je Tito & Tarantula dobio svoje ime?
Tito: Imao sam band oko možda godinu dana ili više, i nisamo imali ime i samo smo svirali za zabavu, rad isto, jer sam koristio band za filmove. No samo smo svirali kao Tito & friends (Tito i prijatelji), dok jednog dana moji frendovi nisu rekli “trebao bi ga nekako nazvati, bilo kako, možda Tito & Tarantula, i ja sam rekao “Oh, to zvuči dobro, sviđa mi se” (smijeh), i to je stvarno istina, to je razlog. No kasnije, svidjelo mi se zbog mnogo drugih razoga, zbog njenih dlakavih nogu, osam nogu, tu je i knjiga koju je napisao Bob Dylan, koja se zove “Tarantula”, to je jedina knjiga koju je on napisao, i onda je moj otac ispričao šalu o tarantulama u Meksiku, onu žensku… stvar u Meksiku zovu tarantula, tako da svaki put kad sam nekog upoznao, bilo je savršenije… (smijeh)
Darkness 69: Postalo je sve više pogodno.
Tito: Da, kako protiče vrijeme, postaje sve bolje.
Darkness 69: Zapravo, sad kad ste spomenuli Boba Dylana,on je učestvovao na jednom vašem albumu…
Tito: Oh da, jeste…
Darkness 69: Vjerujem da je to bilo 2001.
Tito: Da, moj je band svirao s njim skoro godinu dana. Onda smo ga upitali da svira na našem albumu, i svirao je harmoniku. Tako da ga znamo od… ’84, i jako smo sretni.
Darkness 69: Kada ljudi opisuju Tito & Tarantula kao “kult band”, When people describe Tito & Tarantula as a “cult band”, što misliš o takvom opisu tvog banda?
Tito: Sviđa mi se, uvijek sam se vezao za status kultnog banda zbog the Plugza. Ja i Stevie… Stevie je bio kasnije u Plugzima, to je bio jedan od prvih punk bandova u LA i bili smo jedan od prvih bandova koji je producirao vlastiti album. Mislim da je naš album the Plugz – “Electrify Me”, taj album je bio prvi album s punk scene Los Angelesa. Onda smo uradili mnogo drugih ploča, također sam producirao albume u eri punka. Tad je počeo taj kultni status. Onda kad sam radio sa Steviejem, kasnije se pridružio the Plugzima, i uradili smo film “Repo Man”, ovo ga je učinilo još više kultnim jer je film bio veoma… mislim da je u početku jedan od prvih kultnih punk filmova ikad, i isti reditelj koji je snimio “Sid and Nancy”, Alex Cox – to je bio njegov prvi film. On je bio veliki the Plugz fan, dolazio bi na sve naše koncerte i onda smo učinili taj film. U isto vrijeme smo uradili drugi film s rediteljem Jonathanom Demmeom, to je bilo negdje ’81., I za ovaj film smo koristili momka zvanog David Campbell da uradi aranžman za žičane instrumente. Njegov sin je bio Beck, odrastao je i postao Beck. Svirao je harmoniku, bio je maleni 10-godišnji dječak… i film je snimljen pod palicom Jonathana Demmea, u njemu su glumili Rosanna Arquette, koja je bila u Paklenom šundu, i također David Byrne, pjevač Talking Heads-a. Ovo je bio jako mali, kult film, no ono što je bilo zanimljivo iz toga filma je to da je David Byrne kasnije snimio drugi film u kojem sam glumio lika Ramonea, i taj film se zvao True Stories (“Istinite priče”), to je bio još jedan kult film koji je bio jako popularan kasnih 80-tih, počeo je mnoge priče, John Goodman je glumio…
Darkness 69: Veoma povezani s kultnom scenom.
Tito: Da, kult je već dugo vremena dio mog života.

Darkness 69: Kako obično voliš kvalificirati svoju glazbu? Ili ciljaš da izbjegneš takvo obilježavanje?
Tito: Zanimljivo je to što ja… ne postoji neka specifična stvar kojim bih je mogao nazvati… no mnogo različitih ljudi je zovu različitim stvarima, zavisno od toga što točno slušaju. I zato što smo na sceni toliko godina, I zato što smo uradili mnogo različitih stvari, da što više… bila si na koncertu, nešto od toga je u blues stilu, nešto je vrlo špageti vestern, nešto je punk, i tu je još dosta različitih stvari koje som uradili za filmove. No također tu su stvari koje su dio naše meksičke pripadnosti, života u pustinji, na granici, to su naši utjecaji, I volimo sve te naše utjecaje, Meksiko, ZZ Top, punk, zapravo punk je došao iz LA, I zato je to sve različito. Tako da sam prije mislio da je to loša stvar, no kasnije sam shvatio “Ne, to nije loše. Dobro je.”
Darkness 69: Da, različiti utjecaji, razni izvori…
Tito: Da, mislim da mnogi bandovi koji imaju ove utjecaje se klone od njih ponekad, jer ne žele da budu specifična stvar. I to je isto dobro, no mislim da nešto i propuštaju. U mom slučaju, to me oslobađa od onog “Oh, ne mogu to učiniti, jer ne mogu pjevati na španjolskom, ne mogu čitati note, ljubavne pjesme na španjolskom”. No ja mogu pjevati ljubavne pjesme na španjolskom, zašto da ne, svejedno. No publika to voli.
Darkness 69: Koji su neki od pozitivnih i negativnih aspekata nastupanja, života na turneji I svega? Bili ste na putu dosta vremena tokom svih ovih godina.
Tito: Mislim da je najnegativnija stvar, oko putovanja na turneji, obitelj i dom. Nakon otprilike tri mjeseca svima počinju nedostajati njihove obitelji. Mislim da je to najteža stvar za sve. No kad bi obitelj bila uz nas, tad bi vjerovatno mogli ići na turneju na godinu dana, bez problema. Zato Willie Nelson ide na turneju sa svojom obitelji, jer onda nije važno. Stoga mislim da je to najteže. Negativnih aspekata je jako malo. Postoji malo stvari koje su loše tokom turneja, jer smo u drugom gradu svaku noć, upoznajemo nove ljude svaku noć, uživate u životu, feedback kao što je bio danas, svirali smo u gradu u kojem vjerovatno nikad prije ne bismo svirali, da smo ostali u Americi. I mislim da je nešto posebno što jedan band može iskusiti. Onda, kad se vratim, govorim prijateljima: “ne znate što propuštate.” Kažem im:” Pokušajte otići u zemlje Istočnog bloka, pokušajte otići u sve ove zemlje u koje nikad ne biste pomislili otići”, jer ovo su veoma posebna vremena. Mnogo je informacija na internetu, i mislim da ljudi razumijevaju brže što se događa, i osjećam da primjećujem da, kao večeras, da bismo prije 5 ili možda 10 godina svirali I ljudi bi bilo jako zbunjeni. “Što je ovo?” ili bi im se jako svidjelo (smijeh)
Darkness 69: To zasigurno!
Ttito: Da, bile bi dvije vrste reakcija, no mislim da su sad s internetom otvoreni putevi k vrlo različitim mladima. Postoji novi pokret razumijevanja, i komunikacije, u glazbi, umjetnosti i svemu. I to za nas čini stvari izvrsnim. Mnogo sam starijih od vas, stoga da ja to vidim da se događa, vrlo je jasno za mene. Za vas je to normalno. Za mene je vrlo jasno da je to veoma važno vrijeme za vas. Lijepo je vidjeti, jer se sve mjenja tako brzo, veoma brzo. Bit će dobro (smijeh) Postat će bolje, mislim.
Faerie Fee: Koju pjesmu najviše voliš izvoditi? Posebno s novog albuma?
Tito: Oh, s novog albuma, volim mnogo pjesama, volim, večeras smo svirali samo pet… ili četiri… “In My Car”, “Monsters”, “Murder”… “Machete” i “Come Out Clean”… no mislim da mi je omiljena… volim “Monsters”, sviđa mi se priča i stihovi. Sviđa mi se “Come Out Clean” jer je tako jednostavna, no ima vrlo snažnu poentu. I onda druge pjesme, sviđa mi se “In My Car”, jer je nekako luda, ‘ide k rubu’ (smijeh). Od starih pjesama, volim svirati ‘After Dark” iako bi čovjek pomislio da mi je od nje muka (svi u smijeh). No nije mimuka, I reći ću vam zašo, jer volim biti s publikom, i to je najzabavnije za nas na čitavom nastupu.
Fearie Fee: Da, stvarno volim tu pjesmu.
Tito: Da, jer možemo dovesti sve, i to je razlog zašto smo tu, vole pjesmu i… onda I mi volim pjesmu još više, jer publika tad može biti dio nas, i mi možemo biti dio njih. Počeo sam ovo prije mnogo godina, i ispočetka to je bila samo zabava. Onda sam shvatio “ovo je vrijeme kad se najviše povežemo sa svima, jer svi tad gube strah.”. Misle “Ok, mogu se zabaviti bez brige o, znate, bilo čemu, siromaštvu”, i onda smo i mi više opušteni. “After Dark’ smo prije svirali na kraju nastupa, no sad to činimo na sredini jer tad se svi opuste i više je zabavno.
Darkness 69: Nakon toga sve ide glatko…
Tito: Da, nakon toga, sve ide! (smijeh)
Darkness 69: Dobro. Već ste posjetili Bosnu. Kakvi su bili vaši utisci tad?
Tito: Bilo je drukčije, kao što sam već rekao, promijenile su se. Šest godina, mislim da je šest godina od tada, je li tako? Prije otprilike pet ili šest godina, tako nekako, da. Kad smo došli ovdje, publika je također bila odlična, stvarno su se unijeli u to, no ono što sam bio primjetio jest da je sad mnogo više mladih ljudi, i da su se gradovi brzo promijenili. Mnogo je više gradnje, ceste su bolje… tako da se stvari fizički mjenjaju. Tako da kad se one fizički promijene, također se promijene iznutra. Mislim da su ljudi više opušteni jer su se tad činili više… ne uplašeni, već… nisu se htjeli previše izraziti. Danas je bilo drukčije. Bili su uzbuđeni. Vrištali su dok smo svirali, prije pet godina nisu to radili. Bili su uzbuđeni, ali nisu vrištali. Onaj dečko što se popeo, bio je kao bosanski Flea iz ‘Chilli Peppersa, znate Flea? (smijeh).
Darkness 69 & Faerie Fee: Da, naravno!
Tito: Bio je nevjerovatan. Samo sam mislio: “Wow! Stvari se zaista mjenjaju…”
Faerie Fee: Bio je potpuno lud.
Tito: Da, no bilo je dobro. I mislim da je to dobro da mladi ljudi vide, da je ok da eksplodiraju…
Darkness 69: Svako malo…
Tito: Da!
Darkness 69: Nastup je bio odličan!
Tito: Da, I bilo je dobro za njega! (smijeh)
Faerie Fee: Bilo je izvrsno.
Darkness 69: Pričajmo o novom albumu…
IMG_0160Tito: Pa, napisali smo oko 48 ideja, i onda smo ih počeli razvrstavati. Kako smo to radili, nisam bio siguran u kojem pravcu idem. No onda sam vidio ovaj mali crtež lika na biciklu, i naziv mi je došao u glavu “Back into The Darkness” i kad sam dobio naziv, nazvao sam Stevieja I rekao mu “Mislim da znam u kojem smjeru želim ići”. Želim se vratiti i poslušati stare albume i naći ono što me je tad inspiriralo. To je kao povratak osnovama. Tako saznaš “Oh, zato sam radio to, zato sam se tako nazvao” I sjećam se jednog boksera, koji je bio poznati meksički bokser, koji je gubio mečeve pred kraj svoje karijere. Onda se vratio na početak i pogledao snimke svojih ranih mečeva, i primjetio je da je tad imao više vatre u sebi, da je sad bio više lijen, radio je stvari, glupe greške i to sam usporedio sa sobom, pomislio sam “Moj prethodni album nije bio fokusiran, uradio sam mnogo grešaka”, tako da sam se vratio na “Tarantism”, pomislio sam “Vidim da sam uradio to”. Onda sam odabrao pjesme. Znao sam da “Ok, sad imam nešto što stvarno želim njegovati i učiniti dobrim”. Ne za fanove, ili bilo šta drugo, nego za same pjesme. Da poštujem materijal. To je bilo nešto što sam zaboravio učiniti, moraš poštovati pjesmu. Nakon toga dolazi sve drugo. Tako da to pomaže da se vratim i to je dobar naziv.
Darkness 69: Vozi natrag…
Tito: Da! (smijeh). Vozi se natrag u tamu.
Darkness 69: Opišite taj proces odlaska u studio, kako tu stvarate album?
Tito: Pa, nakon što smo napisali sve, a to smo učinili u Troublemaker studijima u Austinu, gdje Robert (Rodriguez, op.a.) ima sva svoja čudovišta I ostalo, i ima veliki stage kojeg nam dopušta da ga koristimo, tako da smo ja i Stevie uradili glavninu tamo, nakon čega smo odletjeli u Njemačku jer sam htio da budem udaljen od, htio sam vremena daleko od obitelji i prijatelja, kako bismo se fokusirali jedino na glazbu. Onda smo otišli u jedno vrlo malo njemačko selo gdje smo imali jako dobar studio, bilo smo tamo mjesec i pol, zapravo tri i pol mjeseca, no također smo bili malo na turneji. No živjeli smo tamo, i bilo je jako uzbudljivo, jer nismo načinili ploču proteklih šest godina. Nisam se tako dobro osjećao oko materijala već dugo vremena, i band je bio spreman. Tako, kad smo krenuli, bilo je to uglavnom snimanje, snimanje, snimanje, dok više nismo moglo snimati, i onda razvrstavanje onog što je bilo dobro a što nije. Kad smo završili taj proces, vratio sam se kući i uradio svo pjevanje, u mojoj kući, u ormaru… Imam mali ormar i tu sam sve stavio, i jeo sam I debljao se (svi u smijeh) i onda, to je bilo to. Nakon toga smo uradili miksanje. Nisam htio da učestvujem u miksu. Ovo je prvi album u kojem nisam bio dio miksanja, jer sam osjećao da to moram pustiti, tako da ne kontrolišem sve, i kao u procesu pisanja, bio sam to ja I Stevie, i onda vokali, kontrolisao sam vokale. Onda nisam htio raditi ništa drugo. Tako da sam mikasnje ostavio Marcusu, i Markus je to učinio sjajno. Samo bi mi poslali mikseve, i bio sam iznenađen jer je bilo sjajno, više nego što sam očekivao, tako da sam bio jednostavno jako sretan s rezultatima.
Darkness 69: Ok, dakle spomenuli smo ranije “lika s biciklom”. Umjetnički rad na albumu je dosta zanimljiv, i uvijek ste imali npr. Dijelove rockabillyja ponekad, i općenito raznovrsne stvari. Možete li nam reći nešto više o tome? Imate li veliki udio kada govorimo o umjetničkom dijelu?
Tito: Pa, umjetnik koji je to načinio je prijatelj moje nećake. Pokazala mi je to jedan dan, i jako mi se svidjelo. Onda kad sam ga upoznao – htio sam ga upoznati, rekao mi je da je ovog kostura uzeo s piramide u Meksiku, od Asteka, i još više mi se svidio. Znao sam da će to biti cover albuma. Onda je sam cover bio ponovno urađen. Imao sam ideju da se uzmu dijelovi bicikla, ili glave koji se uzmu i od njih stvore različite stvari, paučine, drveća, I tako dalje, to je bila samo jednostavna ideja koju sam dao umjetniku, i on je rastavio. Basistica Lucy, koja je inače grafički umjetnik, tako da je ona to prvo učinila, stvorila je sve ove dijelove, i sjedio sam tamo s njom, I “Šta ako uradimo ovo…?” Zatim je dečko u Njemačkoj uradio konačni cover. Bio sam isto veoma iznenađen kako je ispalo. Američka verzija albuma će biti drukčija, bit će u boji. Malo je drugačija. Možda će također imati jednu pjesmu različitu, no nismo još sigurni. Ali uradit ćemo tu najesen, kad izađe…
Faerie Fee: Kada govorimo o vašem bandu, govorimo o film industriji, naročito o Rodriguezu I Tarantinu, naravno. Stoga, možeš li nam reći o početku te suradnje?
Tito: Moja suradnja s Quentinom je bila prije Roberta. Upoznao sam Quentina koji je radio na filmu za dečka koji se zove Alex Rockwell, također underground filmskog radnika. Quentin je bio njegov prijatelj, kroz glumu. Imao je malu ulogu u ovom filmu za kojeg sam radio glazbenu podlogu. Također sam bio uključen kao glumac. Film se zvao “Somebdoy To Love” s Anthonyjem Quinnom, Harveyjem Keitelom i Rosie Perez. Steve Buscemi je također bio tu. Tu sam upoznao Quentina, i išao na ručak s njim i Alezom i slušao sam ga čitav dan kako priča, bio je jako zanimljiv jer toliko zna o filmu, bilo je nevjerovatno. Kada sam ga upoznao, prvi dan kad smo išli na ručak, već je pisao “Kill Bill”, i tek je bio završio “Reservoir Dogs”. Bio je ispred svakog. Vjerovatno je, znaš, jednostavno je imao toliko ideja. A onda sam upoznao Roberta, nakon otprilike 4 ili 5 mjeseci, na dobrotvornoj priredbi za skupljanje novca za latino studente, i on je bio tu kao gost, kao i ja. Nisam znao tko je on, no čuo sam za “Mariachi”, o ovom filmu, no nisam ga gledao. Tu su bili prisutni svi poznati reditelji, I Cheech Martin je došao do mene i rekao: “Ovdje je dečko koji te želi upoznati, stoji tamo”, i rekao sam: “Ok, otići ćemo tamo” i predstavio sam se. Kad je imao 14 godina, kupio je moj album od the Cruzadosa, zato što je bio veliki fan. Rekao mi je da je, kad je radio “Mariachi”, puštao glazbu glumcima, i rekao im: “Ovako želim da se osjećate”, i kad je pisao scenarij, slušao bi našu glazbu. “Da, to je cool, i snimit ću drugi film i ti ćeš biti u njemu i uradit ćeš glazbu”, i bla bla bla, rekao sam “Ok!” (smijeh) nisam mu vjerovao, no otprilike oko godinu dana kasnije, nazvao me i rekao mi “Počet ću raditi  ‘Desperado’”, tad se zvao “Pistolero”, ne “Desperado”, promjenili su naziv, i tako sam otišao na audiciju, dobio ulogu, i to je bilo to. Za to vrijeme, Quentin je bio upravo završio “Pulp Fiction”, nije još bio prikazan. Bio je veoma uzbuđen. “Reservoir Dogs”  su prošli ok, bio je, sad je veći no tad nije bio toliko velik, i bio je jako uzbuđen oko “Pulp Fiction”-a, i stalno govorio “bit će sjajan”, i tako je snimio “Desperado” u meksiku, i film je izašao dok smo mi bili tamo. Bio je ogroman uspjeh. Onda mislim Robertov film, možda je izašao otprilike u to vrijeme, ne mogu se sad sjetiti, bilo je to davno, no tako smo počeli tu suradnju. Quentin, što je zanimljivo, je također bio naš veliki fan. Bio je “Repo Man” fan, volio je ovaj film, i ako ste primjetile u “Paklenom šundu”, aktovka ima svjetlo unutra, I u “Repo Man”-u je ista aktovka. Ima svjetlo unutra i nikad ne vidiš što je unutar aktovke. Dosta ljudi misli da je to ista aktovka kao u “Repo Man”-u, no nije, no on je uzeo tu ideju. Vrlo je pametan. Već je bio fan naše glazbe, I Robert je bio isto i to je to divno prijateljstvo koje imamo, Dok smo radili na “Desperadu”, jedno dana sam svirao “After Dark” , jednostavno sjedeći, miksali smo film i Robert je to snimio I rekao “Pustit ću ovo Quentinu jer radimo na filmu o vampirima”, što nisam znao, pa sam im odsvirao vampirsku pjesmu, no to je bila slučajnost. Otišao je kući tu noć, nazvao me i rekao: “Ostali smo budni cijelu noć, i došli smo do ideje sa zmijom. Salma će plesati i vi ćete biti u filmu, i imamo sve ove cool stvari”, i rekao sam “Oh, cool”, tako da film ispočetka nije imao Salmu kako pleše sa zmijom, niti naš band. Samo je imao jukebox. Stoga smo bili jako sretni da je pjesma stvorila ovaj trenutak u filmu, jer mislim da je teško zamisliti ovaj film bez ovog trenutka. Stoga je to bila dobra suradnja između nas trojice. Mislim, vrlo smo ponosnim ovim trenutkom, bili smo veoma sretni.
Darkness 69: To je definitivno bila klasična scena koja je obilježila film.
Tito: Da. Gdje sse sve promijeni, ‘Oh, što se desilo?”, “Što se dešava?”
Darkness 69: U jednom trenutku je to akcijski film, u drugom brdo šišmiša leti uokolo…
Tito: Da, i ljudi bivaju ubijeni…
Darkness 69: Koliko je zabavno bilo snimati tu scenu?
Tito: Bilo je vrlo zabavno! Radili smo možda oko dvije I pol sedmice u baru, “Titty Twister”, svaki dan je bila ludnica, zabava, sve djevojke, i kostimi i make-up, mnogo ljudi je dolazilo na filmski set, jer dotad su Robert i Quentin su bili vrlo poznati, jer je “desperado” bio vrlo uspješan, “Pakleni šund” je bio ogroman, i tako, Robert De Niro je bio na stageu. Svi ti… znate, voljeli su te kung fu filmove, svi ti kineski reditelji su došli, imali smo mnogo izvrsnih večera i jednom smo slavili Robertov rođendan u jednom restoranu, sa Salmom, i završili smo, popili dosta i izašli smo pred restoran te čekali naša auta da nas pokupe. I tako dovoze Salmin BMW, i Robert koji ima velika skupa kola, Landrover, i onda dolazi Quentinov auto i pun je dima! I auto je mali Jugo, znate ga?
Darkness 69 & Faerie Fee: Naravno! (svi u smijeh)
Tito: Salma dolazi tamo i gleda u Quentina: “Nemoj mi reći da je ovo tvoje auto!”, a on će: “To je moj srećonoša! To je moj srećonoša!” Bio je prašnjav, pun novina i cipela, i nisi mogao pogledat kroz prozore, dim je bio posvud, a ona će onda: “Sutra ideš sa mnom, i kupit ćeš si auto, ti jeftini motherfuckeur!” (svi u smijeh) i odvezao se u svom malenom autu, no to je bio auto koje je kupio kad je radio u prodavnici radio opreme, još uvijek je imao taj isti auto i bio je jako duhovit. Naravno, sad više nema to auto…
Darkness 69: Dobro je što se mogao odvesti s tim…
Tito: Da, bilo je dobro, mislio sam da ćemo morati gurati, no dobro je da je uspio…
Darkness 69: Pročitala sam da je Robert Rodriguez čak bio gostujući gitarist na par nastupa.
Tito: Da, išao je na turneju s nama. Došao je na turneju i svirali smo s njim mnogo puta kad smo išli u Austin. Sad živim u Austinu, tek sam se preselio. No kad smo svirali u njegovom rodnom gradu, došao bi na stage i svirao s nama. Na početku nije bio sjajan, bio je samo fan sviranja, nešto kao hobi. No sad se poboljšao, ima svoj band “The Chingon”, i sviraju svako malo. No sad on vježba pa tako postaje dobar. Također je dobar u filmskim glazbenim podlogama, nisam mu trebao pokazati sve svoje trikove (smijeh), sad me ne treba. No ide mu dobro, dobar je on.
Faerie Fee: Ujedno ste i glumac i glazbenik, s preko 20 pojavljivanja u filmovima. Što vam filmovi daju za, na primjer inspiraciju, ili za vašu glazbu?
Tito: Pa za moju glazbu… pa, mislim da ne znam da li se odnosi na moju glazbu, no odnosi se na dinamiku. Imate glumu, slična je glazbi i osjećaju da imate tajming, imate melodiju, u nekom smislu, u svom dijalogu, i harmoniju s ostalim glumcima. Tako da u tom smislu, vrlo su slične. Nalazeći te trenutke, posebno stoga što sam učio glumu čitav svoj život, bio sam na stageu otkad sam bio malen dječak, i tu je gdje sam naučio da su povezane, i također sam pjevao u horovima, u orkestrima, tako da sam shvatio da je sve ovo slično, to je jednostavno drukčiji način izražavanja, tako da u tom smislu pretpostavljam da se odnosi na glazbu, no samo u tom smislu.
Darkness 69: A suprotno glazbi?
Tito: Glazba također ima karakter u smislu kakvog ga ima i gluma. I kada se fokusirate na karakter pjesme, to je kao fokusiranje kao glumac, ako igrate Hamleta, tako da na neki način, nije da je glazba gluma, glazba ima drukčiji duh ako ste sami napisali pjesmu, jer dolazi iznutra. To je teško naći u glumi, naći “kako sam povezan s ovim likom”. Dobri reditelji razumiju ovo, ili pisci, i pišu lik kao što ga Quentin piše, svaki lik u njegovom filmu ima veoma dugu priču. Znate da on ima brata, sestru, vrlo lošu majku, oca koji je kreten, znate, svatko ima priču. I to pomaže glumcu, jer mogu živjeti ovu prošlost. Kada pjevate pjesmu koju ste napisali, znate o čemu je, znate ako je o djevojci ili nekom, vašoj majci ili bilo kome. Stoga je to lakše, a gluma je teža ako reditelj ili pisac nemaju tog razumijevanja. Stoga to morate na neki način napisati sami. Tko je ova osoba? Je li bio u zatvoru? Da li je bio loš? Da li je bio dobar? Da li je ikad bio zaljubljen? Te stvari. Zato da oni razumiju što radite, tako da to pomaže, i mislim da je to razlog zašto je Quentin tako jak reditelj, jer on zna svoje likove vrlo dobro. Zna tko je ta osoba.
Darkness 69: Izgleda jako dobro u filmu.
Tito: Oh da, vjerujete u to, vjerujete svakom liku kojeg on ima na ekranu. Robert je drukčiji, kod njega se ne radi o liku. Radi se, ali se više radi o čitavoj velikoj slici, to je ta spektakularna akcija, i jako je dobar u tome. Različiti su reditelji, i veoma su bliski prijatelji, no rade različite vrste filmova.
Darkness 69: Svirali ste različite žanrove, i uradili španjolsku verziju “Anarchy in the UK” od Sex Pistolsa. Ta je pjesma stavljena na soundtrack “Million Dollar Hotel”, gdje ste također imali malu ulogu. Kako je bilo snimiti pjesmu s glazbenicima iz U2?
Tito: Ono što se desilo je bilo da je taj reditelj, Wim Wenders, stavio me u jedan film, bio je veliki the Plugz fan, i stavio me u film no razbolio sam se i nisam mogao glumiti, i onda, dvije godine kasnije, nazvao me I rekao: “Radim jedan drugi film s Bonom, i želim da budeš u njemu”. Rekao je: “Ne možeš se razboljeti!” (smijeh). “Moraš mi obećati”. Stoga sam rekao “Ok, bit ću u njemu”, i onda je Wim govorio Bonu “Oh, on je poznati, u punk band je”, itd., i Bono je čuo za the Plugz, i tako je rekao “Želim da pjevaš pjesmu u filmu, snimit ćemo je, možda možeš uraditi neke stihove”, i poslao mi je snimku njega kako pjeva. Bono ne pjeva na španjolskom, no pravio se da pjeva. Napisao sam neke stihove no primjetio sam da je pjesma bila “Anarchy in the UK”, i kad smo otišli u studio, našli se svi, rekao sam: “Napisao sam stihove, no nije li ovo ‘Anarchy in the Uk’? Zašto ne možemo samo prevesti stihove?”, a on će:” Oh znaš tu pjesmu!”, na što sam rekao: “Svi je znaju!” (smijeh) “Sigurno se šališ!”, i on se složio, ušli smo, nazvao je Johnnyja Lydena, pričao je s njim. Svirao sam s Johnyyjem Lydenom – Johhny Rottenom kad su došli u LA, otvarali smo za njih. Tako da sam ga već upoznao, i Bono je pričao s njim:”Želimo ovo uraditi na španjolskom, je li to u redu?”, i ovaj je rekao: “Da, da, učinite to:, tako da kad je ušao, točno za snimanje, sjedio sam ondje možda oko 30 minuta, preveo ih, i kad sam počeo pjevati, Bono je sjedio u drugom odjeljku, vičući ‘Yeah!”, “Sjajno!” (smijeh), i snimili smo to u jednom danu, i bilo je uzbudljivo, cool.
Darkness 69: Prelijep je završetak soundtracka.
Tito: Da, lijepo je i u filmu, u sceni filma kad je ubrzaju, i sviđa mi se način na koji ju je stavio. Film nažalost nije učinio mnogo, no postoji grupa kulnih ljudi kojima se film stvarno sviđa, i misle da je jako dobar. Mislim da je Wim imao mnogo problema oko scenarija, i to je razlog, nekako se promijenio, a tu je i malo… nešto nedostaje, no ipak mislim da fa je predivan za gledanje. Milla je sjajna u njemu, i Mel Gibson je isto sjajan, jako je cool momak. Kada sam ga upoznao, rekao je: “Jesi li čuo onaj o Meksikancu?”, pričao je vic, i ja sam rekao: “Ja sam Meksikanac”, on na to:”Znam da si Meksikanac. Jesi čuo onaj o meksikancu?”, i onda je ispričao vic. (smijeh)
Faerie Fee: Da, mi također imamo mnogo viceva o Bosancima.
Tito: Da?
Faerie Fee: Vjerovatno najviše na svijetu, oko 1 milijun, da.
Tito: (smije se) To je duhovito, pa eto ako ikad dođe ovdje snimiti film, pričat će bosanske viceve zasigurno.

Darkness 69: Prošle godine ste dobili najnovijeg člana banda, Caroline. Publika je izgleda stvarno voli.
Tito: Da, vole je. I ja je volim, sjajna je.

Darkness 69: Kakva je kemija sad u bandu?
Tito: Najbolja dosad. Zbog Lucy. Zajedno imamo najbolju ritam sekciju koju smo ikad imali, I Alfredo je već prije svirao s njom. No onda je on morao ići na turneju s Beastie Boysima, pa nije mogao svirati na albumu, jer je svirao prije s Beastie Boysima već dugo godina. Na nesreću nije mogao raditi na albumu, no nakon Beastie Boys turneje, počeli smo ovu turneju, i rekao je da može raditi turneju, a već smo jednu godinu imali Lucy, i jednostavno su kliknuli. Ono što je lijepo kod Lucy jest da svi ljudi koje sam imao u bandu tokom godina su veoma poznati glazbenici, naši bas gitaristi koje smo mjenjali, jer su otišli raditi druge stvari, kao što je Dominique koja sad svira s Blue Bonnetsima, Abby koja je otišla s Bangles, Jennifer je također otišla… tako da, znate, svi žele da sviraju s njima, pa je vrlo teško održati band skupa, stoga kada je Dominique otišla da svira s Blue Bonnetsima, pomislio sam da sad tražim nekog kog nitko ne zna, pa sam sjeo za kompjuter, internet, i upisao “Meksikanka bas gitaristica, živi blizu Austina, Teksas’, i pritisnuo sam enter, i Lucy je iskočila (smijeh). Živjela je u San Antoniju, polu Meksikanka je, svira bas i bio je tu i mali intervju s njom u podrumu, i pomislio sam: “Oh, to je to što radiš”, i kad sam čuo njen band, bila je toneka vrst punk, psychobilly banda, i mislio sam: “Wow, stvarno je dobra”, mislim, zna svirati. Itko ne zna tko je ona, pa ju je Stevie nazvao, jer se preselila u las Vegas, sastali smo se njom, pričali, i ona je rekla: “Ne znam, uvijek sam bila sa svojim bandom”, pa smo rekli da je to ok, njena prva turneja je bila u Rusiji, išli smo na turneju po čitavoj Rusiji. Rekao sam da ako izdrži kroz Rusiju, da će joj ići super, i sjajna je.
Darkness 69: Na kraju, želim vam zahvaliti puno na ovom intervjuu.
Tito: Oh hvala tebi, nadam se da nisam pričao previše!
Darkness 69: Možete li poslati poruku svim vašim bosanskim fanovima?
Tito: Želio bih reći “Hvala”, hvala čitavoj Bosni, i nadam se da ćemo se opet vidjeti iduće godine!

Faerie Fee: I mi se nadamo. Mnogo vam hvala.
Tito: Hvala!

www.titoandtarantula.com

Featured Video
Our networks